Iako ih ljudi veoma često svrstavaju u insekte, pauci su zglavkari. Međutim, koren te pogrešne postavke nalazi u jednoj stvari, a to je strah. Poznato vam je da se neki ljudi baš boje insekata, čiji je strah okarakterisan kao fobija koja ima i svoje ime – entomofobija. Iako mislimo da je to apsurd i često se pitamo kako je moguće da se ljudi plaše tako malih bića, odgovor leži u prilično nelagodnim ujedima po kojima su poznati. Ujed pauka jedan je od jačih ujeda, što ga dodatno pogrešno ubacuje među insekte.
Ako se malo okrenete oko sebe, shvatićete da pauka ima na svakom koraku. I to od mračnih podrumskih i tavanskih prostorija, preko uglova u sobi, do ostava, livada i šuma. To samo potvrđuje da ih ima u velikom broju. Tačnije oko 46.000 vrsta, od čega oko 700 živi u Srbiji.
Ne samo da su brojni, paukovi se javljaju u različitim veličinama od 0.5mm do 30cm koliki je Golijat, najveći pauk na svetu. Lako je zaključiti da nije svejedno da li nas je ujeo veći ili manji primerak. Mada, ozbiljnost ujeda pauka zavisi od količine otrova ispuštenog prilikom ujeda. Pa tako imamo skalu od gotovo neprimetnih ujeda do onih koji mogu da izazovu čitav niz komplikacija.
Kako izgleda ujed pauka?
Praksa je pokazala da većina ujeda nije otrovna i da su simptomi slabije vidljivi. Toliko slabo da ljudi uglavnom i ne znaju da ih je ujeo pauk. Obično se misli da je to još jedan od ujeda nekog od insekata.
Pitate se kako da znate da li vas je ujeo pauk? Neki uobičajeni simptomi koji karakterišu ujed pauka su: crvenilo na mestu uboda, otok, svab, bol na istom mestu. Ubod se javlja u paru i on je zapravo trag paukovih klešta koja on zabija u kožu. Iako je u većini slučajeva bezazlena situcija, moramo istači da to nije pravilo. Kod nekih ljudi i od najmanjeg ujeda može se razviti alergijska reakcija, koja zahteva hitnu medicinsku intervenciju.
Reakcija na ujede pauka
Prva reakcija na ujed pauka javlja se odmah po ujedu, i to u vidu bola. Međutim, crvenilo i otok nastupaju desetak minuta posle ujeda, da bi se dalje nastavili u vidu bola jačeg od samog ujeda. Do ove reakcije dolazi usled reakcije organizma na toksičnost otrova koji je pauk ubrizgao prilikom ujeda.
Prvi neki vidovi intervencije jesu isprati mesto uboda vodom i sapunicom, a potom staviti hladan oblog i pratiti. Ukoliko ne dolazi do pogoršanja simptoma, očekujte da će se i postojeći simptomi povlačiti. Tako da, već posle par dana možete očekivati da se svi simptomi potpuno povuku. Naravno, kako stepen simptoma zavisi od vrste pauka, ali i reakcije samog organizma, različito je i vreme potpunog izlečenja.
Alergija na pauka
Iako su na našem podneblju uglavnom zastupljene alergijske reakcije na ujed pčele ili stršljena, dešava se da neki ljudi i posle više časova od ujeda, od četiri do osam časova, ispolje reakciju na ujed pauka. Takve reakcije mogu biti od modrice, plikova oko mesta uboda, do ozbiljnijih alergijiskih stanja kakva su: stezanje u grudima, oticanje lica, problemi sa disanjem, povraćanje, groznica. U takvim situacijama mora se brzo reagovati, baš kao i kod svake alergije, i obratiti se lekaru za pomoć.
Lekarski tretman
Odlaskom kod lekara dobićete adekvatnu pomoć. U zavisnosti od stepena reakcije organizma, ali i vrste pauka, kao i mesta ujeda, jer, poznato vam je da su ujedi na glavi i u blizini disajnih puteva opasniji od ujeda na npr.nozi, stoga, lekar će shodno stanju prepisati odgovarajuću terapiju. Nekada su neophodni kortikosteroidi, nekada antihistaminici, a nekada problem rešavaju i različite kreme. U najtežim slučajevima, neophodno je primiti odgovarajuću injekciju. Drugim rečima, ujed pauka zna biti od bezazalene iritacije do ozbiljne reakcije. Ukoliko se situacija prati i na vreme se obratite lekaru, rešenje postoji.
Ujed pauka kod dece
Kao i kod odraslih ujed pauka može se manifestovati od najblažih oblika do veoma ozbiljnih reakcija, posebno ukoliko dete ima predispoziciju, odnosno šansu za alergijsku reakciju.
Prvo se pojavljuju crvenilo i otok, u vidu manjih plikova, odnosno utrika, poznatijih kao utrikarija, odnosno koprivnjača. Nakon toga obično nastupa svrab, što zna biti nezgodno kod dece, jer ona ne znaju da iskontrolišu tu neprijatnu reakciju, češu se, otvaraju plikove i stvaraju ranice. A, kako znamo da su ranice idealna sredina za bakterije, velike su šanse da dođe do infekcije.
Međutim, ukoliko je dete osetljivo na toksine koji se luče prilikom ujeda pauka, može doći i do težih reakcija. Te reakcije se ispoljavaju u vidu groznice, mučnine, povraćanja, bolova u mišićima, oticanja sluznice, teškog disanja, a u najtežim situacijama može doći do anafilaktičkog šoka kada je brza i pravovremena medicinska reakcija nužna.
Kada dođe do ujeda, prvo šta treba uraditi jeste isprati mesto ujeda vodom i sapunicom, a potom staviti hladnu oblogu. Nakon toga dete treba pratiti, jer neke dodatne reakcije se mogu javiti i posle nekoliko sati. Ukoliko dođe do alergijske reakcije, nužno je obratiti se lekaru.
Kako smo najosteljiviji kada su deca u pitanju, sasvim je za očekivati da ćemo se obratiti pedijatru, čak i kada su reakcije blaže. Na osnovu pregleda, lekar će utvrditi da li je neophodno primeniti određenu terapiju u vidu antihistaminika, antibiotika ukoliko je dete raščešalo mesto ujeda, određenih kremica ili je neophodna brza reakcija u smislu davalnja injekcije protiv alergije.
Koji paukovi su opasni
Iako postoji veliki broj paukova, manji procenat njih je otrovno i opasno po život ljudi. Na našem području najopsaniji otrovni paukovi su crna udovica i smeđi pauk samotnjak.
Crna udovica ima dva ugriza koje karakterišu bol i otok na mestu ugriza. Međutim, pravi problemi nastaju do osam časova nakon ugriza i to kao bol u mišićima, ukočenost, povraćanje, otežano disanje.
Smeđi pauk, samotnjak nakon ujeda izaziva oštar, jak bol, koji nakon nekoliko sati postaje jači i intezivniji. Na mestu ujeda pojavljuju se modrica i plikovi, a potom i pogoršanje u vidu groznice, jeze, svraba, malaksalosti i znojenja. Tada je neophodna hitna medicinska intervencija, kako bi se sprečio fatalan ishod.
Umesto zaključka
Na osnovu svega iznetog nameće se zaključak da paukovi nisu opasni, ali da sa njima uvek treba biti na oprezu. Iako je mali broj otrovnih, problem nastaje usled različite reakcije organizma na ujed. Suština je da paukove ne treba dirati, jer oni prvi nikada ne napadaju. Njihove najčešće reakcije dešavaju se kada se osećaju ugroženim.
Ukoliko ipak dođe do napada, važno je primeniti prvu pomoć, kako bi se reakcija što više smirila, a zatim pratiti. Ukoliko posle nekog vemena dođe fo pogoršanja neophodna je pomoć lekara. Adekvatnom i blagovremenom terapiju, ujed pauka se može rešiti na najbezbedniji način.
Ukoliko i vidite nekog pauka, ne dirajte ga. I tako važi mišljenje da su paukovi sreća. Pa neka tako i ostane. U svakom pogledu.