Kako izgleda hrčak
Hrčak (lat. Cricetus cricetus) spada u grupu krupnih glodara. Dužina tela sa glavom kreće se od 20 do 35cm, plus rep dužine 4 do 6cm. Hrčkovi su težine oko 500g, sa krupnim obrazima u vidu vrećica gde skladište hranu i snažnim, kratkim, crnim nogama kojima kopaju jazbine. Krzno im je sa leđne strane žuto, dok je stomak crn.
Hrčak živi u jazbinama koje se završavaju proširenjem, magacinom u kojima skladišti hranu. Količina skladištene hrane kreće se od 10 do 50kg zrnevlja gajenog ili korovskog bilja. A hranu može da dovlači i sa udaljenosti od 350 do 400m. Dok ženke i mladunci žive u strmim i dubokim jazbinama sa više kanala, mužjaci su smešteni u plitkim jazbinama sa kosim otvorom.
Parenje se odvija u proleće, a nakon mesec dana stiže od 6 do 12 mladunčadi. Drugo parenje je u leto, u julu, a mladunci već nakon mesec dana stasavaju u odrasle i počinju samostalno da žive. Tokom godine ženke se kote dva do tri puta, pa nije ni čudo što ih ima puno. Hrčkovi žive u proseku od 6 do 8 godina.
Hrčak je veoma vredna životinja, koja svaki put kada se vraća iz polja nosi u obrazima zrnevlje (hranu) i stvara zalihe za zimu. Početkom jeseni pada u hibernaciju koja traje do marta. Iako buđenje počinje u martu, potpuno su budni tek u aprilu ili početkom maja.
Šta jede hrčak
Hrčak je biljojed i hrani se svim vrstama zrnevlja. On predstavlja veliku opasnost za ratarsko i industrijsko bilje. Drugim rečima vrši štetu tokom čitave godine. U toku zime nužno je pratiti njegovu brojnost i kretanje, posebno na području ozime pšenice, ozimih žitarica i lucerišta. U rano proleće kada krene setva, hrčak zna da napadne seme bilja i da potpuno uništi setvu. U tom slučaju, ako nije kasno mora se raditi ponovo sejanje. U toku leta, hrčak se hrani listom ratarskih biljaka, koje će potpuno uništiti ako u njihovoj blizini nema korova. U protivnom, hrčak jede i korov i ratarsku biljku.
Ako bi konkretno naveli, hrčak najviše voli da jede kukuruz, šećernu repu, suncokret, strna žita, soju, lucerku, bob, grašak…
Kako se rešiti hrčka u usevima
Jasno je zaključiti da hrčak predstavlja veliki problem ratarima, te mu se oni moraju na adekvatni način suprostaviti. Drugim rečima, nužno je sprovesti neke od mera predostrožnosti. Tu se pre svega misli na praćenje kretanja hrčka, na njegovu brojnost i plodnost. Smatra se da već tri hrčka po hektaru, predstavljaju problem.
Sa druge strane bitno je temeljno očistiti zemljište od korova, potom brzo skinuti i transportovati letinu, sa što manjim osipanjem žitarica, a potom preorati zemljište, kako hrčak ne bi imao vremena da se bavi prikupljanjem hrane. Sve ove mere nazivaju se agrotehničke mere.
Mehaničke mere deratizacije ili mehanička deratizacija podrazumevaju izlivanje jazbina vodom, čime se hrčci teraju da napuste svoje stanište. Takođe, moguće ih je hvatati i raznim klopkama koje se postavljaju u polje i koje postavljaju ljudi za to obučeni, nakon čega se hrčak oslobađa na bezbednoj udaljenosti od štićenih useva.
Ono što je potrebno posebno naglasiti jeste da su hrči svrstani u grupu retkih vrsta i da su kao takvi zakonom zaštićeni. Na osnovu Pravilnika o zaštićenim vrstama, Zakona o zaštiti prirode Republike Srbije, hrčak se nalazi na listi strogo zaštićenih divljih vrsta, i njihovo uništavanje je zabranjeno. Iz tog razloga, ukoliko se utvrdi da ih ima više nego što je predviđeno za određenu površinu, obavezno je od nadležnog organa pribaviti dozvolu za njihovo uklanjanje, pre bilo kakvih izvedenih radnji.
Veoma efikasna način u kontrolisanom suzbijanju hrčka, nakon pribavljanja svih potrebnih dozvola, jesu hemijske mere deratizacije ili hemijska deratizacija. U aktivne jazbine se ubacuju hemijska sredstva, a potom se jazbine zatvaraju zemljom, kako hrčak ne bi mogao da izađe.
U svim ovim procesima veliku podršku može vam pružiti Eko Tim. Pored toga što smo stručni i poslovni, koristimo ekološka sredstva, bez bojazni po čoveka i druga živa bića, ceo proces obavljamo po evropskim standardima, po definisanim propisima i zakonima, licencirani smo i posedujemo sve neophodne dozvole za rad od nadležnih organa i Ministarstva zdravlja Republike Srbije.