Kako prepoznati problem sa voluharicom?
Voluharice (lat. Arvicolinae) su mali glodari slični miševima, međutim poprilično se razlikuju od miševa i krtica. Imaju kratke dlakave uši, male oči, a za razliku do miševa, voluharice karakteriše i tup nos. Voluharica je takođe poznata i po tome što stvara podzemne tunele. Najčešći znak da imate probleme sa voluharicama jeste pronalaženje kanala, takozvanih podzemnih „pista“.
Karakteristike voluharica
Voluharice uglavnom žive napolju, i mogu prouzrokovati velike štete na zasadima i voćnjacima. Ponekad ih možemo pronaći u podrumima ili šupama, ali retko ulaze u unutrašnjost kuća, najčešće provodeći svoj život napolju.
Vrste voluharica
Poljska voluharica
Poljska voluharica (lat. Microtus Arvalis) je iz porodice hrčkova sa staništem na poljoprivrednom zemljištu, u šumama i šumskim stepama. Veoma je malih dimenzija koje se kreću od 9 do 14cm sa težinom od svega 45g. Boja krzna se kreće od svetlo smeđe na leđima do sive na stomaku.
Poljska voluharica je biljojed. Uglavnom se hrani povrćem, dok u zimskom periodu hrana su joj seme i kora drveća. Ukoliko je ima u velikom broju predstavlja veliku štetočinu koja uništava napadnutu biljku. Živi na toplim i suvim mestima. Kopa kanale do jednog metra dubine, a zimi se krije u ambarima i štalama.
Poljska voluharica se veoma brzo razmnožava. U roku od šest meseci, može da okoti i do 200 mladunaca.
Dinarska voluharica
Dinarska voluharica živi na dinaridima u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji i bliskom okruženju. Prekrivena je gustim sivo-smeđim do sivo-belim krznom. Živi na planinskim livadama, na visokim nadmorskim visinama od 1300 do 2000m. Biljojed je i hrani se planinskim biljem, travom i lišćem.
Dinarska voluharica je veoma retka i najviše je ima na Zelengori.
Prerijska voluharica
Prerijska voluharica (lat. Microtus Ochrogaster) vodi poreklo iz središnje Severne Amerike. Staništa su joj polja suvih trava. Biljojed je i hrani se travom, korenjem, voćem, semenom i ponekim insektima. Specifično je da su monogamne i da celi život imaju jednog partnera. Međusobno se neguju, dele odgovornosti oko gnežđenja i odgajanja mladunčadi.
Vodena voluharica
Vodena voluharica (lat. Arvicola Amphibius) često se naziva i vodeni pacov, ali po izgledu je sasvim drugačija. Dimenzije se kreću od 14-22cm, težine 160-350g. One su odlični plivači, te im je stanište na obalama reka, potoka i bara. Hrane se travom i biljkama u blizini vode, a znaju da zađu i na livade i pašnjake, voćnjake i da nanesu štetu vegetaciji.
Vodene voluharice grade sisteme podzemnih kanala gde se nalazi gnezdo i skladište hrane. Kote se dva do pet puta donoseći na svet veliki boj mladunaca, čime za kratko vreme ostavljaju veliki broj potomaka. Obično žive od dve do pet godina.
Kako sprečiti problem sa voluharicama?
Na osnovu pravilnika o zaštićenim vrstama Zakona o zaštiti prirode Republike Srbije, voluharice spadaju u grupu ugroženih zaštićenih životinja. Snežna voluharica (lat. Chionomys Nivalis), Dinarska voluharica (lat. Dinaromys Bogdanovi) i Velika voluharica (lat. Microtus Liechtensteini) nalaze se na listi strogo zaštićenih divljih vrsta, dok su Vodena voluharica (lat. Arvicola Amphibius), Močvarna livadska voluharica (lat. Microtus Agrestis), Makedonska voluharica (lat. Microtus Felteni), Sredozemna voluharica (lat. Microtus Guentheri), kao i Epirska voluharica (lat. Microtus Levis) na listi zaštićenih divljih vrsta, i njihovo uništavanje je zakonom zabranjeno.
- Obrada tla je jedan od načina u borbi smanjenja oštećenja od strane voluharica, jer uništava njihove hodnike i uklanja biljni pokrov
- Jedna od preventivnih mera je i košenje travnjaka
- Suzbijanje ovih štetočina najčešće se vrši sprovođenjem preventivnih metoda deratizacije